Institut alternativa podržava inicijativu za otvaranje parlamentarne istrage i obrazovanje anketnog odbora za prikupljanje informacija i činjenica o privatizaciji Telekoma Crne Gore. Pozivamo poslanike vladajuće većine da podrže sprovođenje parlamentarne istrage jer ne postoje formalno pravne prepreke za njeno otvaranje, što se može vidjeti i iz informacije Ministarstva pravde povodom predloga odluke o otvaranju parlamentarne istrage. Na ovaj način želimo ukazati na značaj kontrolnog mehanizma parlamentarne istrage u ispitivanju pitanja od javnog interesa, ali i da istaknemo uvjerenje da u ovom konkretnom slučaju njeno održavanje može doprinijeti rasvjetljavanju sumnji o koruptivnim radnjama.

S obzirom na to da u Crnoj Gori parlamentarna istraga nije korišćena od usvajanja važećeg Poslovnika Skupštine 2006. godine, njeno sprovođenje ukazalo bi na opredijeljenost svih političkih partija u parlamentu da se unaprijedi, za sada, slaba kontrolna funkcija parlamenta. Takođe, sprovođenje parlamentarne istrage označilo bi spremnost članova parlamenta da se ovaj instrument razvija, te češće primjenjuje u praksi na što funkcionalniji način.

Institut parlamentarne istrage u mnogim zemljama se pokazao kao izuzetno važan kontrolni mehanizam parlamenta u odnosu na izvršnu vlast. Uzimajući u obzir da u Crnoj Gori regulisanje ovog instrumenta ima normativnih nedostataka, smatramo da je neophodno njegovo zakonsko regulisanje kako bi se tim pravnim okvirom precizno definisale nadležnosti anketnog odbora i njegova posebna ovlašćenja. Zakonom o parlamentarnim istragama treba propisati obavezu državnih službenika da budu saslušani pred anketnim odborom, kao i kaznene odredbe za neodazivanje na poziv. Ovakvim zakonskim odredbama značajno bi se unaprijedio mehanizam parlamentarne istrage u našoj zemlji, ali i pratila praksa većine zemalja razvijene parlamentarne demokratije koje su parlamentarne istrage uredile posebnim zakonom.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa

Strategija razvoja sistema javnih nabavki i Akcioni plan za sprovođenje Strategije nisu dovoljno dobra osnova za razvoj sistema javnih nabavki u narednom periodu. Naime, postoji dosta prostora za njihovo unapređenje posebno u dijelu koji se odnosi na borbu protiv korupcije. Primjetan je i nedostatak smjernica za centralizaciju sistema javnih nabavki.

Vlada Crne Gore je 22. decembra 2011. godine usvojila Strategiju razvoja sistema javnih nabavki za period od 2011-2015. godine i Akcioni plan za njeno sprovođenje. Dok je za Nacrt Strategije organizovana javna rasprava, Nacrt akcionog plana nije bio javno dostupan na internet prezentaciji Direkcije za javne nabavke tokom javne rasprave, te na njegov sadržaj zainteresovane strane nisu mogle dostaviti komentare. Iako je Institut alternativa dostavio Direkciji za javne nabavke komentare i sugestije na predloženi tekst Nacrta Strategije, u izvještaju sa javne rasprave se navodi da nije bilo dostavljenih predloga i sugestija koji su uzeti u razmatranje.

Nedostaci u Akcionom planu proizilaze iz nedostataka same Strategije. U  2012. godini predviđa se centralizacija sistema javnih nabavki, tj. uspostavljanje centralnih tijela za javne nabavke. U Strategiji nisu date smjernice na koji način će se ova centralizacija sprovesti, koji su krajnji cijevi centralizacije, faze po kojima će se sprovoditi, kao ni  koji organ/i će je sprovoditi. Ne navodi se ni da li će Uprava za javne nabavke sprovoditi centralizovane javne nabavke.

Same mjere u Akcionom planu su široko postavljene, neprecizne a uočava se i nejednak tretman koji pojedini djelovi Strategije imaju u okviru Akcionog plana.

Institut alternativa smatra da Koordinaciono tijelo za sprovođenje Strategije treba da bude šireg karaktera, te da osim predstavnika državnih organa, uključi i predstavnike ostalih privrednih subjekata, sindikata, kao i predstavnike relevantnih nevladinih organizacija koje se bave javnim nabavkama  a u cilju veće transparentnosti razvoja sistema javnih nabavki.

Za borbu protiv korupcije u javnim nabavkama u Strategiji su predviđene samo dvije mjere koje nisu dobro razrađene. Zaključak Instituta alternativa je da „potpisivanje sporazuma o saradnji Direkcije za javne nabavke tokom 2011. i 2012. godine sa antikorupcijskim institucijama“ i „sprovođenje kampanje o jačanju javne svijesti u javnim nabavkama“ nisu dovoljne mjere za efikasnu borbu protiv korupcije u sistemu javnih nabavki u narednom periodu.

mr Milica Popović
Istraživačica javnih politika

Saopštenje objavljeno u ,,Danu” 14.01.2012.

Strategije razvoja sistema javnih nabavki za period od 2011. do 2015. godine, i Akcioni plan za sprovođenje Strategije je usvojen od strane Vlade Crne Gore na sjednici održanoj 22. decembra 2011. godine. Dok je za razmatranje Nacrta strategije organizovana javna rasprava, čime je bilo omogućeno da zainteresovana lica daju komentare tokom novembra 2011, Nacrt akcionog plana nije bio predstavljen kao sastavni dio Nacrta strategije i nije bio javno dostupan na internet prezentaciji Direkcije za javne nabavke tokom javne rasprave.

Iako su na javnoj raspravi učestvovali predstavnici javnog sektora, nevladinih organizacija kao i predstavnici ponuđača koji učestvuju u postupcima javnih nabavki, u Izvještaju sa javne rasprave o nacrtu Strategije se navodi da nije bilo predloga i sugestija za razmatranje, tako da Strategija razvoja sistema javnih nabavki za period od 2011. do 2015. godine ne sadrži izmjene u odnosu na nacrt Strategije.

Institut alternativa je po završetku centralne javne rasprave Direkciji za javne nabavke dostavio komentare i sugestije na predloženi tekst nacrta Strategije, ali komentari nijesu implementirani u konačan tekst Strategije, niti su evidentirani u Izvještaju sa javne rasprave o Nacrtu strategije razvoja sistema javnih nabavki  u Crnoj Gori  za period 2011-2015. godine.

Akcioni plan za sprovođenje Strategije razvoja sistema javnih nabavki je strukturiran tako da sadrži cilj, mjeru, rok, nadležni organ za sprovođenje, indikatore uspjeha i izvore finansiranja. Mjere u Akcionom planu su široko postavljene, neprecizne a uočava se i nejednak tretman koji pojedini djelovi Strategije imaju u okviru Akcionog plana. S tim u vezi, nije jasno kako će pojedini ciljevi navedeni u Strategiji biti ostvareni, u prvom redu kada je u pitanju suzbijanje korupcije i neregularnosti u sistemu javnih nabavki, proces harmonizacije sa evropskim standardima u dugoročnom periodu, i dr.

Jedan od ciljeva Strategije razvoja sistema javnih nabavki je unaprjeđivanje normativnog okvira u cilju potpune usklađenosti sa evropskim standardima u ovoj oblasti i pune efikasnosti i konkurentnosti postupaka javnih nabavki. Kao mjere za ostvarivanje ovog cilja predviđaju se osnivanje Koordinacionog tijela za sprovođenje Strategije, kao i izrada i donošenje podzakonskih propisa u IV kvartalu 2011. godine. Odlukom o obrazovanju Koordinacionog tijela za praćenje i sprovođenje Strategije javnih nabavki definisano je da članovi ovog tijela budu predstavnici Ministarstva finansija, Ministarstva pravde, Ministarstva održivog razvoja i turizma, Ministarstva saobraćaja i pomorstva, Ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije, Vrhovonog državnog tužilaštva, Direkcije za javne nabavke, Komisije za kontrolu postupka javne nabavke, Skupštine Crne Gore i Privredne komore.

Institut alternativa smatra da osim predstavnika pomenutih državnih organa ovo tijelo treba da uključi i predstavnike ostalih privrednih subjekata (Unije poslodavaca, Montenegro Bussiness Alliance-e) sindikata, kao i predstavnike relevantnih nevladinih organizacija koje se bave javnim nabavkama, radi veće transparentnosti sistema javnih nabavki u narednom četvorogodišnjem periodu.

U dijelu koji se odnosi na važeći zakonodavni okvir u sistemu javnih nabavki (46/06),  smatramo da treba eksplicitno istaći postojeće stanje po pitanju dosadašnje primjene Zakona o javnim nabavkama, odnosno probleme koji se javljaju u dosadašnjoj primjeni. Formulisanje prioriteta u narednom četvorogodišnjem periodu treba da se zasniva na temeljnoj analizi  dosadašnje primjene Zakona o javnim nabavkama, na osnovu kojih će prioriteti biti precizno rangirani. Dosadašnja primjena Zakona o javnim nabavkama treba da bude precizno procijenjena, kako kroz iskustva neposrednih učesnika u postupcima javnih nabavki, tako i kroz navode iz Izvještaja o napretku Evropske komisije u oblasti javnih nabavki. Mjere koje se odnose na harmonizaciju normativnog okvira sa evropskim standardima u dugoročnom periodu u Strategiji razvoja sistema javnih nabavki  nijesu predviđene.

U Akcionom planu od ukupno četrnaest mjera, jedanaest je posvećeno razvoju institucionalnog okvira i jačanju administrativnih kapaciteta, tj. daljem jačanju postojećih institucija nadležnih za razvoj i kontrolu sistema javnih nabavki, elektronskim javnim nabavkama, obukama u javnim nabavkama. Svega dvije mjere su posvećene sprječavanju korupcije u sistemu javnih nabavki.

Nadležnosti organa koji se bave javnim nabavkama je potrebno dopuniti u sladu sa proširenjem njihovih nadležnosti i kapaciteta. U okviru institucija koje se indirektno bave javnim nabavkama, potrebno je dodati i Državno tužilaštvo, Upravu za zaštitu konkurencije, interne revizije, privredne sudove. U istom poglavlju se navode nadležnosti ovih organa. S tim u vezi potrebno je dopisati nadležnosti navedenih organa:

1. Državni tužilac vrši poslove gonjenja učinilaca krivičnih djela i drugih zakonom kažnjivih dijela, između ostalog i u oblasti javnih nabavki, ulaže pravna sredstva radi zaštite ustavnosti i zakonitosti, zastupa Republiku Crnu Goru u imovinskopravnim odnosima i vrši druge poslove određene zakonom.

2. Uprava za zaštitu konkurencije nezavisno tijelo za zaštitu konkurencije osnovano Izmjenama i dopunama zakona o zaštiti konkurencije (Sl. list RCG br. 37/07) prati konkurenciju na tržištu, preduzima mjere prema učesnicima i udruženjima učesnika za učinjene povrede konkurencije ili radi njihovog sprječavanja, prestanka već nastale povrede i otklanjanja štetnih posljedica po učesnike i potrošače. Uprava je u okviru svojih ovlašćenja nadležna kada su se ponuđači ili potencijalni ponuđači unaprijed sporazumiju oko davanja ili ne davanja ponude u postupku javne nabavke, čime se krši i Zakon o javnim nabavkama i Zakon o zaštiti konkurencije. Nakon donošenja Strategije potrebno je stvoriti djelotvorne mehanizme saradnje između drugih institucija i pojedinaca koji imaju saznanja ili sumnju o narušavanju konkurencije kroz stvaranje sporazuma među ponuđačima i Uprave za zaštitu konkurencije.

Strategijom i Akcionim planom je predviđeno  jačanje kapaciteta Direkcije za javne nabavke i stručne službe Komisije za kontrolu postupka javnih nabavki. U Strategiji se navodi da su u IV kvartalu 2011. godine u Direkciji za javne nabavke zaposlena tri nova službenika, dok se 2012. godini očekuje zapošljavanje još jednog službenika. Navedeno predstavlja značajnu razliku u odnosu na Nacrt strategije gdje je predviđeno da se do kraja 2012. godine u Direkciji za javne nabavke zaposli jedanaest novih službenika. Akcioni plan se ne bavi zapošljavanjem novih službenika u Komisiji za kontrolu postupka javnih nabavki iako se Nacrtom strategije predviđa zapošljavanje dodatnih službenika u Komisiji.

Neki nedostaci u Akcionom planu proizilaze iz nedostataka same Strategije. U  2012. godini predviđa se centralizacija sistema javnih nabavki, tj. uspostavljanje centralnih tijela za javne nabavke. U Strategiji nijesu date smjernice na koji način će se ova centralizacija sprovesti, koji su krajnji cijevi centralizacije, faze po kojima će se sprovoditi, kao ni  koji organ/i će je sprovoditi. Ne navodi se da li će Uprava za javne nabavke sprovoditi centralizovane javne nabavke i dr.

Suzbijanju korupcije i neregularnosti u sistemu javnih nabavki u ovom dokumentu nije posvećeno dovoljno prostora. U Strategiji se ne govori o tome koji su konkretni rezultati borbe protiv korupcije u proteklom periodu. Kao jedna od aktivnosti u okviru borbe protiv korupcije navodi se da je otvorena telefonska linija posredstvom koje se građani mogu obratiti ovlašćenom službeniku radi prijave korupcije, dobijanja informacija i pravnih savjeta. Ne govori se o tome koliko se građana do sada koristilo tu mogućnost. Takođe, navodi se potpisivanje sporazuma i razmjena informacija Direkcije za javne nabavke sa institucijama koje se bave borbom protiv korupcije - Upravom za antikorupcijsku inicijativu i Komisiju za sprječavanje sukoba interesa, ali se ne pominju konkretni rezultati saradnje i razmjene informacija. Smatramo da je u ovom dijelu potrebno navesti dosadašnje rezultate kada je u pitanju borba protiv korupcije u javnim nabavkama.

Za borbu protiv korupcije u javnim nabavkama za navedeni period predviđene su svega dvije mjere:

1. potpisivanje sporazuma o saradnji Direkcije za javne nabavke tokom 2011. i 2012. godine sa antikorupcijskim institucijama (Uprava za antikorupcijsku inicijativu, Komisija za sprječavanje sukoba interesa, DRI, i dr.)
2. sprovođenje kampanje o jačanju javne svijesti u javnim nabavkama. Smatramo da ove mjere nijesu dovoljne za uspješnu antikorupcijsku politiku u predviđenom periodu, pogotovo imajući u vidu da ni ove dvije mjere u  Strategiji nijesu dobro razrađene.

U Strategiji se ne navode načini mjerenja rezultata kampanje za podizanje javne svijesti o efektivnom, efikasnom i transparentnom trošenju javnih sredstava u narednom četvorogodišnjem periodu. Takođe, potrebno je detaljnije navesti dosadašnje aktivnosti Direkcije za javne nabavke na unaprijeđenje svijesti građana o važnosti sprječavanja korupcije u sistemu javnih nabavki. Smatramo da jedan od osnovnih ciljeva Strategije razvoja sistema javnih nabavki, a to je borba protiv korupcije, ne može ovim mjerama biti uspješno ostvarena. S tim u vezi, smatramo da je potrebno navedene mjere konkretizovati i definisati u skladu sa rizicima za pojavu korupcije u različitim fazama postupcima javnih nabavki (korupcija u planiranju, postupku javne nabavke i nakon zaključenja ugovora). U dijelu edukacije i podizanja svijesti o mehanizmima borbe protiv korupcije u oblasti javnih nabavki, smatramo da je bitno predvidjeti organizovanje specijalizovanih seminara za predstavnike  nevladinih organizacija i medija u cilju razvoja istraživačkog novinarstva u oblasti javnih nabavki.

Što se tiče saradnje sa NVO sektorom, potrebno je navesti buduće korake po pitanju unapređenja saradnje, nadležnih institucija, u prvom redu Direkcije i Komisije sa NVO sektorom, kroz produbljivanje ove saradnje, razmjene informacija, zajedničke projekte.

U cilju veće transparentnosti cjelokupnog procesa, neophodno je omogućiti zainteresovanoj javnosti uvid u preporuke internih revizora, kao i objavljivanje njihovih preporuka na internet prezentaciji naručilaca. Potrebno je utvrditi obavezu internih revizora da izvjeste Državnu revizorsku instituciju kada po njihovim preporukama nije postupljeno u razumnom roku, uspostaviti mehanizme za bezbjednu razmjenu informacija o pitanjima која su iz оblasti interne revizije između internih revizora i zaposlenih u naručiocima, njihovih poslovnih partnera ili korisnika njihovih usluga.

U Strategiji je neopodno naglasiti značaj jačanja kapaciteta Državne revizorske institucije za kontrolu postupaka javnih nabavki. Dugoročni cilj je da što veći broj postupaka javnih nabavki bude podvrgnut reviziji od strane Državne revizorske institucije, prije svega kod planiranja javnih nabavki u skladu sa stvarnim nabavkama naručilaca i u skladu sa potrebama naručilaca kod izvršenja ugovora o javnim nabavkama.

Kao jedna od značajnih mjera za unaprijeđenje rada Državne komisije je predviđena efikasnija kontrola izvršenja odluka Komisije. U tom dijelu je, između ostalog, predviđeno  upozorenje naručiocima da izvrše naloge Komisije sadržane u odlukama, te ukoliko nakon upozorenja ne izvrše navedene naloge, Komisija o tome obavještava Vladu, odnosno nadležni organ jedinice lokalne samouprave i predlaže pokretanje postupka odgovornosti. Jedna od mogućnosti za poboljšanje kontrole izvršenja ugovora, po našem mišljenju, je davanje ovlašćenja Državnoj komisiji za kontrolu postupka javnih nabavki a direktno sankcioniše nepostupanje naručilaca, na osnovu podnošenja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.

mr Milica Popović
Istraživačica javnih politika

Vijesti, 12/01/2012.

Vlada je imala političku obavezu da u aktuelnom trenutku evropskih integracija sprovede široke političke konsultacije o izboru novih čelnih ljudi Uprave policije i ANB-a. Tako bi dokazala da je borba protiv korupcije i organizovanog kriminala nepodijeljeni interes političke elite i cijelog društva, a ne ključni resor i resurs vladajuće partije ili grupe

Krajem prošle godine podnio je ostavku prvi profesionalac na čelu Agencije za nacionalnu bezbjednost. Njegova ostavka označena kao lični čin napisana je na način koji javnosti nije omogućio da sazna stvarne razloge ostavke. Direktor Uprave policije otišao je na drugo radno mjesto. Za v.d. direktora policije imenovan je jedan, dok će za direktora ANB-a biti imenovan drugi poslanik DPS-a.

Odgovornost predsjednika Vlade koji želi da bude drugačiji bila je da javnost upozna sa razlozima ostavki i/ili smjena u policiji i ANB. Samo tako bi predsjednik Vlade mogao uvjeriti javnost da je objektivna ili subjektivna odgovornost zaživjela. Ovako, javnosti ostaju nagađanja

Ministri vode politiku u određenim oblastima, odgovaraju za sprovođenje izbornog programa stranaka koje su ih predložile odnosno realizaciju programa Vlade. Policajci i obavještajci, pa samim tim i čelni ljudi ovih državnih organa po slovu Ustava i zakona rade svoj posao – štite državu i ustav, progone kriminalce. U radu policije i ANB-a ne bi smjelo biti politike, ali je u Crnoj Gori ima već predugo i u prevelikim količinama.

U zemlji u kojoj je borba protiv organizovanog kriminala i korupcije od domaće i međunarodne javnosti prepoznata kao preduslov daljeg napredovanja prema članstvu u EU, pitanje izbora čelnih ljudi policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost je pitanje od najšire političke i društvene važnosti.

Ako je tako, onda je obaveza Vlade bila da izbor ključnih ljudi policije i ANB-a učini transparentnim u mjeri konsultacija sa predstavnicima opozicije i pokušaja da zajednički dođu do najprihvatljivijih kandidata. Naročito je to bila obaveza ove Vlade, koja naročito u liku svog predsjednika, želi da se prikaže u svjetlu tolerancije i dijaloga sa drugim političkim i društvenim subjektima.

Umjesto toga, informacije o smjenama i novim imenima mediji znaju u jednom slučaju deset, a u drugom dvadeset dana unaprijed. Opozicija nije konsultovana, a kao kadrovska rješenja se imenuju profesionalni političari. Uz ovo, nije manje važna formalno-pravna manjkavost novih imenovanja. Ukupno gledano, Vlada je makar u ovom trenutku propustila mogućnost da zajedno sa opozicijom potraži profesionalna i prihvatljiva kadrovska rješenja, povrati povjerenje u ključne institucije sistema bezbjednosti i dobije podršku za nastavak borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije.

PARLAMENTARNI NADZOR

U kontekstu decenijske dominacije jedne partije Vladom i sektorom odbrane i bezbjednosti uloga parlamentarnog nadzora je neobično važna. Dok je usvajanje Zakona o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane bilo podsticaj za aktivniji i ažurniji rad nadležnog Odbora, njegov rad uvijek karakterišu nedovoljna iskorišćenost raspoloživih kontrolnih mehanizama i neizvjesni rezultati vršenja parlamentarnog nadzora. Proteklu godinu karakterisala je pasivnost poslanika većine, dok je odgovornost za pokretanje inicijativa za vršenje nadzora isključivo bila na predstavnicima opozicije.

Iako je odbor povećao broj održanih kontrolnih i konsulativnih saslušanja, zaključci i izvještaji usvajani na ovim sjednicama pate od uopštenosti, izostanka jasnih predloga mjera, a nije korišćen institut parlamentarne istrage. Na plenumu je raspravljano samo o jednom od podnijetih jedanaest izvještaja o vršenju parlamentarnog nadzora. U godini u kojoj je kroz izmjene Zakona odobrio Agenciji za nacionalnu bezbjednost sprovođenje nove vrste mjera tajnog nadzora, Odbor se nije bavio kontrolom sprovođenja mjera tajnog nadzora. Zapostavljeno je i vršenje nadzora nad poštovanjem političke, ideološke i interesne neutralnosti, informisanje o sprovođenju strategije nacionalne bezbjednosti, spoljna trgovina kontrolisanom robom, itd.

Ukoliko sadašnji predsjednik parlamentarnog odbora za odbranu i bezbjednost bude imenovan za direktora ANB-a, Odbor će ovogodišnji rad započeti bez predsjednika i potpredsjednika. Vrijeme je da Odbor za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore dobije prvog predsjednika iz redova opozicije. Za takvo rješenje smo se zalagali unazad tri godine. Uz predsjednika iz opozicionih redova, ovaj odbor će, na sreću ili žalost, imati dovoljno posla ove godine da bude u stalnom zasjedanju. Za početak, da dobije jasno objašnjenje kadrovskih promjena u policiji i ANB-a.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa

Vijesti, 15/12/2011.

Godina pred nama biće daleko izazovnija od prethodne, a moguće i najteža od obnove nezavisnosti. Ne samo zbog toga što je izvjesno dalje urušavanje ionako teško bolesnog ekonomskog sistema, već i zbog političkih turbulencija u vladajućoj većini koja se suočava sa novonastalom neravnotežom snaga i unutrašnjim „reformama“ po mjeri jednog čovjeka

2012.

Posljednja kolumna u ovog godini je i prilika da kažem nekoliko riječi o mogućnostima, prijetnjama i izazovima koji nas očekuju u narednoj godini.

Bez namjere da zloslutim, godina pred nama biće daleko izazovnija od prethodne, a moguće i najteža od obnove nezavisnosti. Ne samo zbog toga što je izvjesno dalje urušavanje ionako teško bolesnog ekonomskog sistema, već i zbog političkih turbulencija u vladajućoj većini koja se suočava sa novonastalom neravnotežom snaga i unutrašnjim „reformama“ po mjeri jednog čovjeka. Nadalje, Vlada i vlast suočavaju se sa teško sprovodivim obavezama koje joj nameće Evropska unija. Teško sprovodive jer ugrožavaju poluge ilegalnog ekonomskog sistema i razaraju političke, poslovne i lične veze na kojima opstaje rukovodeća struktura vlasti.

Društvo koje nije promijenilo vlast u posljednjih 60 godina, u pokušajima da se mijenja suočava se i suočavaće se sa Partijom koja je sebe izjednačila sa Državom, i koja u svom naumu da opstane na vlasti naročito koristi policijsko-obavještajno–bezbjednosne resurse. Zato nas ne smije čuditi što će se po potrebi neki novinari, neke NVO, neki intelektualci, neke stare i neke nove partije pojavljivati u razičitim ulogama. Njihova informisanost, inteligencija i naročito njihova bespoštedna borba protiv režima neće uvijek biti i garancija da njihove konkretne akcije nisu samo dio formule koja garantuje opstanak „režima“. Neće nam sljedeće godine nedostajati mnoštvo nadobudnih, osvetoljubivih, na sve spremnih revolucionara, novih vođa, dušebrižnika i moralista.

Valja nam se zato čuvati slijepih vođa i lažnih proroka.

Dok je s jedne strane ovoj državi potrebna stabilnost političke vlasti i donošenje transparentnih i efikasnih odluka u javnom interesu (naročito u odnosu na predstojeći šestomjesečni monitoring EK), s druge strane postoji snažan pritisak unutar vlasti i rastuća svijest o neophodnosti otvaranja procesa smjene ili prekompozicije vlasti. Dinamiku ovog procesa će odrediti stepen istrošenosti vezivnog tkiva Demokratske partije socijalista, ali i stvarne namjere drugih aktera.

Hrvatska do Plužina

Nekad je pisalo „Srbija do Tokija“, pjevalo se „Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva“, a danas se stvari izgleda mijenjaju. Sada je aktuelno „Hrvatska do Plužina“. Hrvatska je ako je vjerovati Đukanoviću, Veljoviću i drugovima pokušala da zakoči Crnu Goru na njenom putu evropskih integracija. Mi njima Pukanića, oni nama upit, mi njima listinge, oni nama vrate listinge tri godine kasnije preko pošte u Plužinama, sa nekoliko novih imena i brojeva. Nije Srbija. Čudo!

Iako su aluzije Uprave policije o neimenovanim partnerskim službama iz regiona naivnu javnost upućivale na bratsku nam neprijateljsku Srbiju, izgleda da nisu bile tačne. Deset dana tužilaštvu nije napamet palo da medijima traže listinge pripadnika ANB i „kontroverznog biznismena“ Keljmendija, sve dok na dnevni red nisu došli najistaknutiji sinovi našeg naroda.

Mnoga sistemska pitanja su ostala bez odgovora. Dok politička čaršija raspreda o navodnim preostalim listinzima koji čekaju trenutak objavljivanja, stoji da je „dnevni list Dan bez obzira na to što u slučaju objavljivanja listinga nije postupio u potpunosti sa pravilima i standardima novinarske profesije, učinio dobru stvar i otvorio važnu temu o zloupotrebama tajnih službi“ kako je to primijetio novinar Dragoljub Duško Vuković.

Interesantno je da se dežurni branilac države i centarfor u utakmicama sa Srbijom nije javljao cijelih deset dana! Milo Đukanović se nije javljao, pustio je da se kuva čorba (sa ili bez njegovog začina!?).

Nego, malo se ko pita što se toliko gade Darka Šarića Lukšić i Roćen, a DPS se ne zgražava nad podrškom Keljmendija. To mi nešto zvuči kao da ministar bivši Nenezić sa indignacijom odbaci svaku mogućnost da je svojevremeno otvorio hotel Safeta Kalića.

Lijepo kaže Veljović da policiji nije padalo na pamet da ispita navode lidera najveće opozicione stranke da je Šarić finansirao izborni uspjeh DPS na Žabljaku.

Drugim riječima, čak i da su listinzi u kojima se pominju imena predsjednika Vlade i ministra inostranih djela u potpunosti autentični, ne sumnjam u to da bi reakcija Uprave policije i drugih nadležnih bila identična.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa

Intenzivna zakonodavna aktivnost parlamenta jedna od neminovnosti koju sa sobom „nosi“ proces pridruživanja EU, a zbog obaveze usaglašavanja kompletnog zakonodavstva sa pravnim propisima Evropske unije. Dakle, Skupština Crne Gore treba da bude na visini zadatka i da odgovori na ovaj izazov na pravi način. Međutim, u okviru svojih ustavom definisanih nadležnosti, Skupština mora pojačati svoju kontrolu u odnosu na izvršnu vlast – vladu.

Imajući u vidu da se u Crnoj Gori trenutno sprovode sveobuhvatne reforme koje će joj omogućiti da u dogledno vrijeme započne pristupne pregovore za članstvo u EU, nameće se pitanje političkog mandata izvršne vlasti (koji se u ovoj situaciji čini preširokim) i uloge Skupštine u tom procesu.

Proces pridruživanja države Evropskoj uniji u najvećoj mjeri se nalazi  u nadležnosti izvršne vlasti tj. vlade.  Sa druge strane, to ne znači da je uloga parlamenta u ovom procesu zanemarljiva, pa bi se moglo reći da je centralna uloga parlamenta da vrši politički nadzor nad pridruživanjem.

U skladu sa ovom ulogom, Skupština Crne Gore trenutno radi na izmjenama Poslovnika koje bi trebalo da joj omoguće jačanje kontrolne funkcije u odnosu na izvršnu. S obzirom na to da bi ova rješenja trebalo da budu usvojena tek u decembru, nezahvalno je prognozirati u kom smjeru će se ona kretati i koliko će se izaći u susret zahtjevima opozicije. Međutim, izvjesno je i da je rad na izmjenama zapravo rezultat „pritiska“ iz Brisela koji je proizašao iz, sad već čuvenih, sedam prioriteta Evropske komisije, koji su, da podsjetim, uključivali i usvajanje izbornog zakonodavstva i jačanje kontrole i zakonodavne funkcije parlamenta, a ne rezultat „demokratskog iskoraka“.

Nesumnjivo da je od značaja omogućiti veću prolaznost opozicionim predlozima; ojačati kontrolne mehanizme predviđene Poslovnikom; omogućiti intenzivniju saradnju odbora sa civilnim društvom, te ojačati administrativne kapacitete svih radnih tijela parlamenta kako bi Skupština svoju kontrolnu funkciju mogla da obavlja na adekvatan način.

Izjava za dnevni list “Dan” predsjednika Upravnog odbora IA Steva Muka. Članak objavljen u “Danu” 22. novembra 2011. možete pronaći ovdje.

Prvi specijalni izvještaj o diskriminaciji u Crnoj Gori nalazi se u postupku usvajanja u Skupštini Crne Gore. Priprema ovog važnog dokumenta predviđena je planiranim aktivnostima Odbora za ljudska prava i slobode i institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda. Sadržaj i kvalitet ovog dokumenta ne prati u dovoljnoj i očekivanoj mjeri praktični i politički značaj izvještaja koji ima intenciju da predstavi domaću diskriminacionu praksu, djelotvornost mehanizama borbe protiv diskriminacije i pruži jasnija i konkretnija usmjerenja za poboljšanje ukupne prakse ljudskih prava u budućnosti.

Ukupan položaj osoba sa invaliditetom (OSI) praćen je nedogovarajućim brojem preporuka. Date preporuke ne doprinose, u potrebnoj mjeri, prevazilaženju izazova sa kojima se suočavaju pred institucijama i u svakodnevnom životu OSI. Bilo bi dragocjeno za ukupnu praksu ljudskih prava taj dio izvještaja što prije upotpuniti i time iskazati potrebno poštovanje i solidarnost sa OSI organizacijama koje prema instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, posebno prema gospodinu Šućku Baković i gospođi Marijani Laković, gaje snažno povjerenje.

Rodna ravnopravnost i diskriminacija na temelju pola takođe je neadekvatno tretirana preporukama a riječ je o oblasti ljudskih prava u kojoj bilježimo gotovo nikakav ili jako oskudan napredak. Impuls koji institucija Zaštitnika može pružiti poboljšanju ukupnih ženskih ljudskih prava i postizanju rodne ravnopravnosti bio bi dragocjen.

Inkluzija manjinskih naroda praćena je zanemarljivim brojem preporuka. Saradnja sa civilnim društvom i medijima nije dovoljno prezentovana. Izostavljen je značajan broj aktivnosti u kojima je institucija Zaštitnika učestvovala na visokom nivou i s vidljivim doprinosom. Kontradiktorno bi bilo da te aktivnosti Zaštitnika registruju subjekti civilnog društva a ne i sama institucija. Sadržajnija analiza izvještaja, uz komparaciju sa medijskom arhivom i izvještajima NVO sektora, mogla bi da pokaže da se u institciji Zaštitnika odustalo od nekih rješenja odnosno da postoji različit pristup za eksperstku javnost, NVO scenu, medije i međunarodnu javnost od pristupa, koji se na neki način manifestuje izvještajem, prema političarima i donosiocima odluka.

Posebno je vidljiv, u domenu preporuka, neuobičajeno nizak doprinos institucije Zaštitnika zaustavljanju dalje diskriminacije LGBT osoba u njihovom svakodnevnom životu i radu. Nije prihvatljivo niti je za kredibilitet dobro da u domenu zaštite i promovisanja praktičnih, suštinskih i egzistencijalnih prava ovih osoba institucija

Ombudsmana kasni za rješenjima i planovima izvršne vlasti. Naprotiv, Ombudsman treba da bude prvi koji promoviše međunarodnu praksu i zastupa poboljšanje domaće legislative i stvarnosti.Komunikacija civilnog društva i institucije Ombudmsna u oblasti diskriminacije uglavnom je tekla, na obostrano zadovoljstvo, sa zamjenicom Zaštitnikom gospođom Laković. Izostali su zvanični susreti organizacija koje rade sa diskriminisanim grupama sa Ombudmsanom lično. Izostale su i konsultacije (koje inače praktikuje kompletna izvršna vlast) Zaštitnika sa civilnim društvom. Posebno je korisna mogla biti razmjena mišljenja o nacrtu prvog specijalnoig izvještaja o diskriminaciji u Crnoj Gori i kroz konsultacije poboljšanje njegovog kvaliteta.

Već smo zatražili hitan sastanak Zaštitnika ljudskih prava i njegovih zamjenika i saradnika sa organizacijama civilnog društva i konsultaciju povodom sadržaja i kvaliteta posebnog izvještaja o kretanjima diskriminacije koje se nalazi na usvajanje pred Skupštinom. Smatramo osnovanim i svrsishodnim da se do tada predmetni izvještaj povuče iz dalje skupštinske procedure.

Marina Vujačić, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, izvršna direktorka

mr Aleksandar Saša Zeković, istraživač kršenja ljudskih prava

Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje, izvršna direktorka

Milan Šaranović, Centar za anti-diskriminaciju „Ekvista“, direktor

Biljana Zeković, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica, izvršnadirektorka

Goran Macanović, Organizacija slijepih za Nikšić, Šavnik i Plužine, izvršni direktor

Ivana Vojvodić Vujović, Juventas, predsjednica

Milenko Vojičić, sekretar, Udruženje “Plegije” Nikšić

Biljana Alković, Fondacija za stipendiranje Roma, izvršna direktorka

Zdravko Cimbaljević, LGBT Forum Progres, izvršni direktor

Ana Novaković, Centar za razvoj nevladinih organizacija, izvršna direktorka

mr Zlatko Vujović, Centar za monitoring, predsjednik Upravnog odbora

Aida Petrović, Crnogorski ženski lobi, koordinatorka

Stevo Muk, Institut Alternativa, predsjednik Upravnog odbora

Ljiljana Raičević, Sigurna ženska kuća, upravnica

mr Momčilo Radulović, Evropski pokret u Crnoj Gori, generalni sekretar

Vijesti, 17/11/2011.

Koliko pažnje poklanjamo kontroli budžeta?

Vlada je usvojila Predlog Zakona o budžetu za 2012. godinu. Ove godine Predlog budžeta je predstavljen bez pratećeg obrazloženja, dokumenta koji je prethodnih godina manje-više transparentno objašnjavao brojne planirane stavke budžeta.

Iz izjave ministra finansija raduje procjena da je ovim predlogom tzv. diskreciona potrošnja smanjena za oko 25%. To znači smanjenje prostora za neracionalno i neadekvatno trošenje.

Izvještaj DRI o reviziji završnog računa budžeta, kao i pojedinačni izvještaji o reviziji bi trebalo da budu obavezno štivo za sve one koji se bave kontrolom javnih finanasija, a idealno i za građane zainteresovane za to kako se troši njihov novac. Nalazi DRI govore o zabrinjavajućim i alarmantnim sistemskim problemima, ali i o pojedinačnim praksama i prestupima, koji se u nekim slučajevima ozbiljno približavaju krivičnim djelima. Praksa potrošačkih jedinica da imaju otvorene žiro-račune kod poslovnih banaka koja se nastavila, nedosljedna primjena niza važnih zakona kao što su Zakon o javnim nabavkama ili Zakon o državnoj imovini, “preusmjeravanje” sredstava kojima se mijenja plan budžeta, netransparentne finansije lokalnih samouprava, samo su neki od primjera.

Posebna je novina to što se DRI ove godine po prvi put bavila i prihodnim stavkama u završnom računu budžeta i ukazala na niz problema u punjenju budžeta. Od poreza na dobit do koncesionih naknada, država ostaje kratkih rukava za ono što joj pripada. Posebno je kritikovan rad organa koji bi trebalo da se staraju o tome da porezi i doprinosi budu redovno uplaćivani od strane svih i slaba kontrolom pravnih lica sa najvećim prometom i dobitima, a koja nemarno ispunjavaju svoje obaveze prema državi.

Važno je istaći da prekršajna odgovornost za upravljanje bužetskim sredstvima još uvijek ne postoji. To i druga pitanja govore o potrebi temeljne rekonstrukcije sistemskog zakona o budžetu kako bi se na jasniji, precizniji i moderniji način uspostavila i usaglasila pravila ponašanja svih budžetskih korisnika i odgovornost za njihov rad.

U Skupštini je ove sedmice održana rasprava o izvještajima DRI u nadležnom Odboru. Nedopustivo je to što još uvijek imamo situaciju da u Skupštini Crne Gore, poslanici koji su kao članovi upravnih odbora ili rukovodioci, u ime Vlade trošili novac građana, sada vrše i političku kontrolu nad budžetom. Pored činjenice da su do 01. novembra morali da podnesu ostavke na jednu od funkcija (ili Skupština ili Vlada!) poslanici DPS-a to još uvijek nisu uradili.

Sa vedrije strane, ipak možemo govoriti o napretku kada je riječ o političkoj kontroli budžeta. Važno je napomenuti da je Odbor za ekonomiju, finansije i budžet razdvojio raspravu o reviziji završnog računa budžeta i godišnjem izvještaju DRI, pridajući više pažnje nalazima DRI. Takođe, poslanici su obratili posebnu pažnju na stepen ispunjenja prošlogodišnjih preporuka i tražili od DRI i Vlade da pripreme posebne izvještaje o tome. Vidljivo je značajno veće zalaganje i posvećenost Odbora za budžet, ekonomiju i finansije, odnosno predsjednika i članova ovog Odbora, kako poslanika parlamentarne opozicije tako i onih iz parlamentarne većine. Mogućnost da kroz izmjene i dopune poslovnika dobijemo i pododbor za budžet i reviziju, kao i rasprava o svim pojedinačnim izvještajima mogla bi podstaći još snažnije usmjerenje na ova pitanja.

U Skupštini su i izvještaji Ministarstva finansija i DRI o ispunjavanju preporuka koje je DRI davala u svojim ranijim izvještajima. Rasprava o ovim izvještajima će obezbijediti kompletniju informaciju o stvarnom uticaju nalaza i preporuka, ali i podstaći dalji razvoj sistema nadgledanja i odgovornosti. Potrebno je da i ostali akteri pokažu inicijativu. Državno tužilaštvo i policija bi konačno morali da upoznaju javnost sa rezultatima koje su postigli u makar pet slučajeva kada su na svoj zahtjev zatražili i dobili dokumentaciju o pojedinim subjektima revizije.

Važno je istaći da su poslanici u Odboru za ekonomiju, finansije i budžet jednoglasno odlučili da predlože Skupštini da, povodom razmatranja Predloga zakona o Završnom računu budžeta Crne Gore za 2010. godini, u formi zaključaka usvoji i preporuke DRI u cilju unapređivanja sistema javnih finansija u narednom periodu. Ta činjenica govori o nepodijeljenom stavu poslanika da DRI svoj posao radi dobro i da je obezbijedila zavidan stepen kvaliteta i nezavisnosti.

Stoga je važno da poslanici ostanu pri svom stavu koji su izrazili kada su podržali prijedlog budžeta utvrđen od strane Senata DRI i amandmanski djeluju na prijedlog zakona o budžetu kako bi obezbijedili da DRI tokom 2012. ima uslove za dalji rad i razvoj. Pored finansijske podrške, Skupština bi konačno morala da imenuje uglednu i kompetentnu osobu za petog člana Senata DRI, poziciju koja već duže od godinu dana nedostaje u strukturi DRI.

Snažna i nezavisna DRI, poslanici koji koriste njen rad da bi vršili pritisak na potrošačke jedinice i pokretali sistemske promjene, saradnja i koordinacija između ostalih aktera koji se bave kontrolom finansija uz zainteresovanu i informisanu javnost su najbolji put ka uvođenju reda u naš sistem javnih finansija.

Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa

SKUPŠTINA CRNE GORE
g-din Damir Davidović, generalni sekretar

Podgorica, 7.11.2011.

Predmet: Zahtjev za omogućavanje javnosti da zna kako je koji poslanik glasao u proceduri javnog glasanja na sjednicama plenuma

Poštovani g-dine DAVIDOVIĆU,

u skladu sa članom 51 Ustava Crne Gore, kao i u skladu sa članovima 112, 113 i 124 Poslovnika Skupštine Crne Gore Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Institut Alternativa (IA) traže da u elektronskoj formi na sajtu Skupštine Crne Gore postavite dokumentaciju iz koje se nedvosmisleno može utvrditi kako je koji poslanik glasao po pojedinim tačkama dnevnog reda u toku elektronskg (javnog) glasanja, od uvođenja ove tehnologije do danas.

Cijeneći mnogobrojne preporuke u dijelu povećanja stepena javnosti rada Skupštine, kao i doprinoseći jačanju kredibiliteta same Skupštine vjerujemo da je neophodno suštinski omogućiti ispunjenje prava javnosti da zna kako su njihovi predstavnici u zakonodavnoj vlasti glasali po pojedinim pitanjima. Nesporno je da se činom postavljanja dokumentacije o javnom glasanju na sajtu Skupštine Crne Gore u potpunosti izlazi u susret principu javnosti i otvorenosti državnih institucija, a samo građanin koji zna kako glasaju poslanici koje su birali može da donosi racionalne odluke na izborima.

Svjesni činjenice da postoje sve zakonske pretpostavke da informaciju o javnom glasanju poslanika u Skupštini tražimo putem zahtjeva zasnovanog na odredbama Zakona o slobodnom pristupu informacijama i ubijeđeni da bi istu dobili, odlučili smo se da tražimo dostupnost ove informacije za cjelokupnu javnost, jer smatramo da je to jedino svrsishodno i da se na taj način dobija puna suština poštovanja javnog interesa.

Skupština Crne Gore mora svojim primjerom pokazati spremnost državnih institucija da budu otvorene za društvo iz kojeg izrastaju i zbog kojeg postoje. Intezivno prateći rad Skupštine primjetili smo priličan napredak na polju obavještavanja javnosti i dostupnosti dokumenata, te stoga predlažemo da se na uvid javnosti stavi i ovaj, inače, po normi javan postupak glasanja.

Uvjereni da ćete imati puno razumjevanje za predmetni zahtjev,

S poštovanjem,

Daliborka Uljarević, Izvršna direktorka CGO-a

Stevo Muk, Predsjednik UO Instituta alternativa

Institut alternativa pozdravlja usvajanje Prijedloga zahtjeva za dodjelu budžetskih sredstava Državnoj revizorskoj instituciji (DRI) u budžetu Crne Gore za 2012. od strane Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, u iznosu koji je predložio Senat DRI na sjednici od 24. oktobra. Istovremeno izražavamo zabrinutost da će konačni iznos opredijeljen za DRI biti značajno umanjen i pored stava poslanika, jer je predstavnik Ministarstva finansija na sjednici Odbora najavio da  prijedlog budžeta DRI treba smanjiti za više od trista hiljada eura, odnosno, skoro 20% ukupne sume.

Podsjećamo da DRI trenutno funkcioniše u otežanim okolnostima, a da je potreba za jačanjem kapaciteta Institucije naglašena i od strane Evropske komisije u najnovijem Izvještaju o napretku. Ključna ograničenja daljeg razvoja DRI ogledaju se u:
- Popunjenosti svega trećine sistematizovanih radnih mjesta za obavljanje poslove revizije;
- Odlivu obučenog i kvalitetnog kadra prema drugim institucijama i sektoru komercijalne revizije;
- Prosječnom neto zaradom zaposlenih u eksternoj reviziji u javnom sektoru koja je skoro tri puta manja od iste u privatnom sektoru;
- Nedovoljnim prostornim kapacitetima na raspolaganju za rad;
- Uspostavljanjem Revizorskog tijela od kapaciteta DRI i njegovim skorim izdvajanjem (U to tijelo delegirano je sedam obučenih revizora, među kojima su i bivši načelnici sektora, a ustupljeni su im određeni prostorni kapaciteti).

Uz sve ove probleme, od DRI se očekuje da iz godine u godinu povećava broj revizija uz održavanje postojećeg i unaprjeđenje kvaliteta, postepeno prelazi sa provjere zakonitosti na provjeru uspješnosti korišćenja javnih sredstava,  povećava obim kontrolisanog dijela javnih sredstava u odnosu na ukupni budžet, ispunjavanje zacrtanih ciljeva, rad na razvoju kapaciteta, unaprjeđenju metodologije, itd. DRI je i pored svih uočenih problema uspjela da u ovoj budžetskoj godini obavi najveći dio planiranih revizija, da nastavi rad na važnim unutrašnjim strateškim aktima, kao što je Strategija razvoja DRI, da uradi analizu ispunjenja prošlogodišnjih preporuka, da odradi samoevaluaciju dosadašnjeg rada, oformi tijelo za razvoj revizije presjeka, odnosno, revizije uspješnosti. Sve to uz racionalno korišćenje dodijeljenih sredstava i uštede.

Pozivamo Ministarstvo finansija da preispita svoj stav u vezi budžeta DRI, u potpunosti ispoštuje stav Odbora i na taj način uvaži ulogu DRI u sistemu kontrole javnih finansija. Smatramo da prostor za smanjenje javne potrošnje i racionalizovanje korišćenja javnih sredstava svakako postoji, ali da u tom smislu ne treba poći od korigovanja prijedloga budžeta DRI, već upravo suprotno - snaženje DRI i postupanje po preporukama državnih revizora najsigurniji su put ka boljem stanju u javnim finansijama.

Marko Sošić
Saradnik na projektima