Gospođa Annie Demirdžan, šefica Sektora za demokratsko upravljanje, UNDP regionalni centar u Bratislavi, objavila je blog o nedavno održanoj konferenciji o mehanizmima kontrole javnih finansija u organizaciji Instituta alternativa i UNDP-ja u Crnoj Gori.
Blog možete pročitati ovdje.
Saradnica na projektima Instituta alternativa, Dina Bajramspahić, je učestvovala na sastanku Agencije za zaštitu ličnih podataka sa predstavnicima crnogorskih nevladinih organizacija koji je održan u ponedjeljak, 24. oktobra 2011. godine u Podgorici. Agencija za zaštitu ličnih podataka je inicirala sastanak kako bi se zajednički utvrdili načini buduće saradnje Agencije i nevladinog sektora u cilju unapređenja zaštite ličnih podataka.
Na sastanku je zaključeno da je podizanje nivoa zaštite podataka o ličnosti predstavlja angažman najšireg kruga društvenih subjekata i građana, i da će intenzivnija saradnja između Agencije i organizacija civilnog društva biti od posebnog značaja za postizanje postavljenih ciljeva.
Vijesti, 22/10/2011.
Nakon što je gotovo deceniju ćutala zbog državnog okvira, sada ćuti zbog državnog sadržaja. Ako progovori, smatra da će ispljunuti sadržaj - najslabija grupa suverenista navodno će pomoći antidržavnoj opoziciji i ugroziti državu. Da li su oni u pravu ili je riječ o alibiju ili nesvjesnom sužavanju sopstvenog izbora?
Prvo država, pa demokratija! Taj beskrajno ponavljani poklič suverenista iz predreferendumskog perioda još uvijek odzvanja u ušima. U tom projektu, više ili manje, glasno ili prećutno, učestvovala je gotovo cjelokupna javnost opredijeljena za nezavisnost Crne Gore. Rijetki suverenisti uspjeli su ostati suverenisti, a ne zaćutati pred nepravdom i nezakonitostima. Suma te i takve politike sadržana je u tekstu Jevrema Brkovića, objavljenom u Crnogorskom književnom listu (CKL) uoči referenduma.
Prvo državotvorna opozicija, pa smjena vlasti! Tako bi mogao da glasi novi poklič „najslabijeg“ dijela suverenista. Drugim riječima, tek nakon što se u Crnoj Gori opozicija formira po ukusu „najslabije“ suverenističke struje, moguća je i njihova podrška promjeni vlasti. Nakon što je gotovo deceniju ćutala zbog državnog okvira, sada ćuti zbog državnog „sadržaja“. Ako progovori, smatra da će ispljunuti sadržaj - najslabija grupa suverenista navodno će pomoći antidržavnoj opoziciji i ugroziti državu.
Da li je baš tako ili je riječ o alibiju ili nesvjesnom sužavanju sopstvenog izbora? Odgovor na ovo pitanje zahtijeva konstruktivan i argumentovan dijalog. Od dijaloga na ovu temu, nikom ne može biti nanijeta šteta, a Crna Gora može imati koristi. Namjera ovog teksta je da postavi neka dodatna pitanja koja taj dijalog mogu učiniti kvalitetnijim.
Nema sumnje da je današnja politička opozicija daleko od idealne – niti ima nesporan stav o nezavisnosti Crne Gore, niti jasnu evroatlantsku orijentaciju. Uz to, daleko je od profesionalne, dobro organizovane, strateški profilisane organizacione strukture.
Istovremeno, činjenica da ogromna većina Crnogoraca glasa za Demokratsku partiju socijalista i SDP, mora (makar SNP i PZP, ako su im javno proklamovani ciljevi identični sa stvarnim željama) zabrinuti i navesti na promjenu strategije političkog djelovanja.
Naravno, niko ne može očekivati da će značajniji broj suverenista glasati za opoziciju dok se ona jasnije ne profiliše kao građanska, za koju je državnost nesporna i koja ne dovodi u pitanje bitna obilježja državnosti. S druge strane, teško je očekivati da bi se u nekom doglednom periodu postojeća opozicija mogla transformisati da u cjelosti bude po ukusu „najslabije“ suverenističke struje.
S druge strane, uređivačka politika, novinarsko izvještavanje, javni istupi, programske aktivnosti, nacional(ni)istički incidenti viđenijih novinara, intelektualaca, pisaca, koji pripadaju „najslabijoj“ suverenističkoj struji, govore o nesposobnosti da se odvoje od cjeline Pokreta za nezavisnost (što najprije pretpostavlja jasan otklon od Đukanovića i njegove porodične i poslovne imperije), pod parolom da borba još traje i da posljednja bitka još uvijek nije dobijena, ali i da identitet Crne Gore i građana Crne Gore posmatraju izvan nacionalne matrice najbrojnijeg naroda.
„Najslabija“ struja suverenista ne razumije da se država najbolje čuva dobrom vladavinom, jakom ekonomijom, a ne latentno nasilnom identitetskom politikom koja sa pozicija većine, pozicije moći želi da rješava sve istorijske nepravde. „Najslabija“ struja suverenista ne razumije da je ova vlast imala obavezu da Crnu Goru učini prihvatljivom zajednicom za referendumsku manjinu, a ne da manjinu ispravnom nacionalnom politikom privede k željenom političkom, nacionalnom i jezičkom identitetu. Da je vlast činila tako, danas bi broj građana koji visoko uvažavaju nezavisnost Crne Gore bio daleko veći, umjesto što je tek neznatno veći od onog prije pet godina.
Trećem dijelu, „najslabijem“ crnogorskih suverenista raspoložive su različite opcije.
Prva, da podstaknu procese raslojavanja u Demokratskoj partiji socijalista, na način koji bi jedan dio DPS-a približio demokratskim vrijednostima za koje se zalažu.
Druga, da podstaknu transformaciju Socijaldemokratske partije u opozicionog faktora, demokratski opredijeljenog i identitetski prihvatljivog.
Treća, da podstaknu jasniju procrnogorsku identitetsku profilaciju Pokreta za promjene (moguće i SNP) što bi podrazumijevalo pokušaj povratka PZP na poziciju iz 2007. godine, odnosno vremena usvajanja Ustava Crne Gore, odnosno radikalnu transformaciju identitetske politike SNP.
Četvrta, da formiraju novu političku partiju i/ili ujedine/pridruže postojeće vanparlamentarne suverenističke partije, grupe i inicijative.
Peta, da bez obzira na politički raspored snaga, govore javno, snažno, kontinuirano i glasno o karakteru ove vlasti (i opozicije), ukazuju na nepravde i nezakonitosti i traže odgovornost i transparentnost na svim nivoima.
Šesta, da ne govore o bilo čemu drugom, osim o pitanjima identiteta. Ova opcija je istovremeno i najlošija od svih. Ako se opredijele za taj izbor, prije ili kasnije (ako već nisu) skliznuće u prostor crnogorskog nacionalizma i postati privjezak najnazadnijih snaga unutar same vlasti.
Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa
Institut alternativa je, uz podršku UNDP-ja u Crnoj Gori, organizovao jednodnevnu konferenciju “Mehanizmi kontrole javnih finansija - Zajedno na istom zadatku”.
Među panelistima su bili predstavnici skupštinskog Odbora za ekonomiju finansije i budžet, Državne revizorske institucije, Ministarstva finansija odnosno Sektora za centralnu harmonizaciju finansijskog upravljanja i kontrole i unutrašnje revizije u javnom sektoru, civilnog sektora, kao i gospođa Annie Demirjian, šefica Sektora za demokratsko upravljanje, UNDP regionalni centar u Bratislavi.
Cilj događaja je bio okupljanje svih aktera koji se bave kontrolom javnih finansija i razmjena mišljenja o mogućnostima koordinacije i saradnje. Pružena je prilika za sagledavanje stanja u oblasti kontrole javnih finansija, osnaživanje napora različitih aktera u oblasti kontrole javnih finansija, razmjenu iskustava i podizanje svijesti o potrebi komunikacije, saradnje i koordinacije, ali i stavljanje naglaska na ulogu organizacija civilnog društva. Sa skupa je poslata poruka da je potrebna koordinacija i saradnja među institucijama koje se bave kontrolom budžeta kao i da doprinos civilnog sektora može da bude važan mehanizam u ovim poljima. Ubrzo će biti sastavljena i kratka publikacija koja će sadržati izlaganja panelista, izvode iz diskusije i zaključke i preporuke.
Odbor za bezbjednost i odbranu odugovlači raspravu o izvještaju Uprave policije
Odbor za bezbjednost i odbranu ulazi u četvrti kvartal, a da još uvjek nije razmotrio izvještaj o radu Uprave policije za 2010. godinu.
Prema Zakonu o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane, Odbor je dužan da razmotri godišnji izvještaj o radu Uprave policije. Prema usvojenom Planu vršenja nadzorne uloge Odbora za bezbjednost i odbranu, izvještaj Uprave policije je trebao proći kroz nadzor parlamentaraca u drugom kvartalu 2011.
Kako upravo ulazimo u četvrti kvartal 2011, Institut alternativa želi da podsjeti na ovu obavezu i ukaže na zabrinjavajući silazni trend u stepenu aktivnosti Odbora za bezbjednost i odbranu.
Generalna praksa raspravljanja izvještaja o radu za proteklu godinu u drugoj polovini tekuće godine obesmišljava sam cilj izvještavanja. Kašnjenjem u razmatranju godišnjeg izvještaja Uprave policije za 2010. gubi se na aktuelnosti, s obzirom na to da treba raspravljati o događajima iz prošle godine nakon devet mjeseci.
Podsjećamo da su niz obaveza iz Mišljenja Evropske komisije posredno ili neposredno povezani sa radom Uprave policije. Između ostalih, to su sprovođenje Strategije i Akcionog plana za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, jačanje borbe protiv organizovanog kriminala, pojačana saradnja sa regionalnim i partnerima iz EU, efikasna obrada kriminalističkih obavještajnih podataka i povećanje kapaciteta za sprovođenje zakona i koordinaciju.
Ovo je bio jedan od razloga da se upravo izvještaju Uprave policije posveti dužna pažnja i parlamentarnim nadzorom pomogne u rješavanju i razjašnjenju pitanja koja su bila povod za izricanje ovakvih zahtjeva od strane EK.
Problem sa zakašnjenjem u raspravljanju izvještaja o radu Uprave policije dobija na značaju kada se u obzir uzmu i ostale, brojne obaveze koje čekaju Odbor u posljednjem kvartalu. Od razmatranja izvještaja o učešću Vojske CG u mirovnim misijama, izvještaja o spoljnoj trgovini kontrolisanom robom za 2010. godinu, o prijedlozima budžeta za 2012. institucija nad kojima vrši nadzor, razmatranje izvještaja o primjeni mjera tajnog nadzora, itd. Ukoliko i poslanici iz redova opozicije odluče da iskoriste svoje zakonsko pravo i makar u toku drugog redovnog zasijedanja održe sjednicu sa dnevnim redom po sopstevnom nahođenju, eto još više obaveza za Odbor koji u ovoj godini još uvjek nije održao nijedno kontrolno ili konsultativno saslušanje. Po svemu sudeći, čeka nas vrlo uzbudljiv i dinamičan kvartal kada je riječ o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane.
Marko Sošić
Saradnik na projektima
Vijesti, 22/09/2011.
„Bez pretjerivanja mislim da je naše pravosuđe u odnosu na region napravilo značajan iskorak i da nam je početna pozicija u budućim pristupnim pregovorima mnogo povoljnija nego što su to bile pozicije nekih drugih zemalja”, kazao je nedavno Duško Marković, potpredsjednik Vlade Crne Gore u intervjuu državnoj novini. Dva dana kasnije predsjednik Vrhovnog suda Mađarske potvrđuje gotovo identičnim riječima navode Markovića i dodaje da bi mu velika želja bila ukoliko bi u njegovoj državi „mogli da se pohvale dostignućima kao što ih ima Crna Gora“.
Agonija policijskih, tužilačkih i sudskih postupaka u najvidljivijim slučajevima bitno drugačije govori o stanju policije i pravosuđa. Jedna glava, a drugi snimak - Sin kojeg ne smiju da spuste u prostorije pritvorske jedinice – Muž i roditelj koji je nestao i kojeg više niko ne pominje – nastavak tužilačkog progona policijskog „zviždača“ - sudija koji je na Ti sa okrivljenim – sudija koji okrivljenom Sinu ne smije da kaže okrivljeni – predsjednik suda kojeg je mimo zakona poslužila kocka da sudi Sinu - sudija koji javnog funkcionera oslobađa krivice jer je ugledni građanin, a uzgred ga lokalna samouprava koju je oštetio ne tuži za naknadu štete - nekoliko lica sa Interpolovih potjernica kojima se izgubio svaki trag, itd. itd.
Ako se ovo dešava u slučajevima koji su pod stalnom medijskom pažnjom, što li tek čeka običnog građanina, bez uticaja, trajne i intenzivne medijske pažnje? Možemo samo da naslutimo. Ako se sudije ovako ponašaju u slučajevima koji su pod stalnom medijskom pažnjom, kako izgledaju suđenja za koje su zainteresovane isključivo stranke. Ako se ovako ponašaju zdravsteni radnici i policajci u slučajevima koje prate i domaći i međunarodni faktori, što čeka N.N. lica? Od ove „nezavisnosti” automatski ne liječi ni promjena Ustava ni tvrdnja Markovića kako se u javnosti „…pogrešno percipira politički uticaj na pravosudne organe - da neki političari direktno traže od sudija odgovarajuću sudsku odluku. Nije potvrđeno da takvih slučajeva imamo, odnosno do sada nemamo prijavljenih slučajeva”.
Gerald Knaus, direktor Evropske inicijative za stabilnost, nedavno je u odgovoru na novinarsko pitanje o borbi protiv organizovanog kriminala kazao: „Sve možete pomno posmatrati na slučaju Hrvatske. Hrvatska je najveća hapšenja u ovoj oblasti realizovala u zadnje dvije godine. Zato bi taj scenario trebalo očekivati i kada su ostale zemlje regiona u pitanju.“ Ova činjenica vjerno prati logiku vlasti – uradićemo sve što kažete, onda kada budemo morali. Vlast je uvijek sprovodila reforme po principu - mijenjaj onoliko koliko moraš i kad moraš. Zato je i ranije i danas na našoj sceni jedna kombinacija stvarnih reformi i simulacije, gdje je odnos stvarnog i retoričkog određen snagom pritiska koji dolazi iz EU.
Zato upućeni govore da je nedavno neko s vrha rekao „Dosta!“. Nema više potrebe da se istražuje, hapsi, tuži i optužuje, sudi. Drugim riječima „Vidimo se iduće godine“ ili još bolje „Vidimo se u posljednje dvije godine pred prijem u članstvo“. Potpredsjednik Marković, naime, tvrdi: „U Crnoj Gori nema, kako nam pojedinci spočitavaju, direktne sprege vlasti, politike i kriminala, ali je tačno i to da imamo organizovani kriminal dobrim dijelom i kao posljedicu dešavanja u okruženju u protekle dvije decenije.“ Drugim riječima, organizovani kriminal je kod nas u Crnoj Gori, za razliku od svih drugih zemalja regiona, EU i svijeta, ostao bez veza sa vlašću i politikom. Neće biti.
Potpredsjednik Vlade Marković na novinarsko pitanje o borbi protiv korupcije kaže: „Za razliku od organizovanog kriminala, mislim da smo kod suzbijanja korupcije postigli slabije rezultate i da nam tu tek predstoji naporan rad.“ Ovo je već iskreniji pristup Vlade – e sad, koliko je to slabije u odnosu na „jake“ rezultate u bori protiv organizovanog kriminala, procijenite sami. Zato Marković nije u pravu kad kaže kako je naš najveći problem u percepciji tj. doživljaju stvarnosti, jer ispravno dodaje kako je „….to pitanje rezultata i povjerenja u institucije…“ Doživljaj kreiraju rezultati, a rezultate postižu jake institucije - tim redom će se i naš doživljaj mijenjati. Nikako obratno.
Ipak, nema sumnje da što smo dalje u procesu evropskih integracija to će biti manje mogućnosti da se simuliraju reforme. Pod uslovom da dobijemo datum pregovora, što je sada realno očekivati, dijelom zbog učinjenog u Crnoj Gori, a više zbog neučinjenog u drugim zemljama regiona, čeka nas jedan sasvim drugačiji, kvalitativno nov proces i odnos sa EU. Pravi posao tek predstoji, najprije kroz pripremu za pregovore, a kasnije i sam proces pregovaranja. Nadam se da će najprije biti otvorena ona poglavlja koja su najteža i najzahtjevnija za Crnu Goru. Pa ipak, ni ovaj proces nije savršen niti je sve moguće objektivno izmjeriti. Nešto ćemo mjeriti na osnovu percepcije, i mi u Crnoj Gori i oni u Briselu. I na kraju, ne treba zaboraviti da se konačne odluke i u procesu evropskih integracija, ipak, donose politički ili makar uz uticaj politike.
Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa
Najnovije istraživanje Instituta alternativa “Analiza efekata propisa (RIA) u Crnoj Gori – ka dobrom zakonodavstvu“ predstavljeno je na konferenciji za medije 21. septembra 2011.
Istraživanje je podržano od strane Think Tank Fonda. Cilj ovog projekta i Policy Brief-a u okviru istog jeste da objasni sam pojam Analize efekata propisa, njen značaj, praksu regiona u njenoj primjeni, ali i izazove sa kojima ćemo se susresti prilikom primjene ovog koncepta u praksi.
Na predstavljanju su govorile predstavnice Instituta alternativa Jovana Marović i Milica Dragojević, kao i pomoćnica ministra finansija za finansijski sistem i unaprjeđenje poslovnog ambijenta, gospođa Bojana Bošković.
Na sljedećim linkovima možete pronaći audio zapise izlaganja sa današnjeg press-a:
Analiza efekata propisa (RIA) u Crnoj Gori - ka dobrom zakonodavstvu.
Praksa po kojoj partije na vlasti smatraju da je njihovo pravo da svoje članove imenuju na radna mjesta u okviru državnih struktura je zajednička za sve zemlje u okruženju. Iako su urađeni neki koraci na polju depolitizacije državne uprave u Crnoj Gori a koji uključuju jačanje Uprave za kadrove, usvajanje Strategije reforme javne uprave za period 2011-2016, kao i usvajanje novog Zakona o državnim službenicima i namještenicima krajem jula, neophodno je napraviti dodatan napor za stvaran napredak u tom pravcu.
Situacija u kojoj se mjesta u državnoj upravi raspodjeljuju na osnovu drugih kriterijuma koji ne podrazumijeva kriterijum stručnosti na prvom mjestu, ne može biti dobra za osnaživanje kapaciteta i jačanje kredibiliteta administracije pa je neophodno pokazati stvarno opredjeljenje u pravcu depolitizacije državne uprave. Na taj način ne samo da će se povećati transparentnost izbora kadrova, već će se značajno unaprijediti kvalitet i stručnost rada državnih struktura što je osnovni preduslov za rad moderne administracije. Samo takva državna uprava može ispuniti principe demokratičnosti i zaista odgovoriti na zahtjeve građana koji su im svojim izborom ukazale povjerenje.
Depolitizacija i modernizacija državne uprave je moguća primjenjivanjem jasnih i strogih kriterijuma i transparentne procedure za zapošljavanje; napredovanja u službi na osnovu principa zasluga; snažnim podsticanjem i obezbjeđivanjem stručnog usavršavanja.
Problem na koji Evropska komisija jasno ukazuje iz godine u godinu u izvještajima o napretku Crne Gore, kao i u analitičkom izvještaju koji prati Mišljenje o zahtjevu za članstvo Crne Gore u EU, a tiče se manjka administrativnih kapaciteta, dijelom je uslovljen i snažnom politizacijom državne uprave, koja time obeshrabruje i udaljava kvalitetan kadar. Zbog toga, sve veći broj obaveza koje stoje pred Crnom Gorom na putu pune integracije zemlje u EU, kao i potreba da se na njih adekvatno odgovori, trebalo bi da izvrši pritisak na državnu upravu u pravcu stvarne depolitizacije, racionalizacije i modernizacije javne administracije.
Jovana Marović
Koordinatorka istraživanja Instituta alternativa
Komentar koordinatorke istraživanja Instituta alternativa objavljen u listu “Dan” o depolitizaciji državne uprave možete pronaći na ovom linku
Propuštena šansa opozicije
Opozicija u Odboru za bezbjednost i odbranu nije iskoristila mogućnost da tokom prvog ovogodišnjeg redovnog zasijedanja sprovede kontrolno ili konsultativno saslušanje bez mogućnosti da parlamentarna većina blokira taj zahtjev.
Novousvojeni Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane, kao jednu od važnijih novina donosi mogućnost da jednom u toku redovnog zasijedanja Skupštine, Odbor održi sjednicu na zahtjev jedne trećine članova Odbora, sa jednom temom dnevnog reda. Ova aktivnost je uredno predviđena i u Planu vršenja nadzorne uloge u 2011. godini, koju je Odbor pripremio. Prilikom rada na Zakonu o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane, ovo rješenje je posebno isticano kao korak naprijed u obezbijeđivanju prohodnosti opozicionih inicijativa. Jedno je od ključnih rješenja koje je doprinijelo da Zakon u decembru prošle godine bude usvojen jednoglasno od strane poslanika u Skupštini, a unijeto je u prijedlog zakona upravo na zahtjev opozicije i Instituta alternativa.
Nažalost, tokom proljećnog zasijedanja, Odbor za bezbjednost i odbranu nije održao nijedno kontrolno ni konsultativno saslušanje. Stoga se može konstatovati da je iskorišćenost kontrolnih mehanizama u opadanju u odnosu na isti period prethodne godine, prije usvajanja Zakona.
Sasvim smo saglasni sa tvrdnjama da postojeće rješenje o jednoj inicijativi opozicije po zasijedanju iz Zakona nije idealno, da nije do tančina razrađeno, da ograničava opoziciju u smislu postojanja jedne šanse koja se mora iskoristiti uz prethodni konsenzus o temi inicijative i da cjelokupan institut kontrolnih i konsultativnih saslušanja zahtijeva korjenite promjene. Ipak, rješenje koje opozicija uživa u Odboru za bezbjednost i odbranu predstavlja izuzetak u odnosu na ostala radna tijela Skupštine i činjenica da isto nije iskorišćeno ukazuje na ozbiljne probleme u radu parlamentarne manjine kojoj prirodno pripada najveća odgovornost za upotrebu kontrolnih mehanizama.
Jedna od glavnih primjedbi protiv uvođenja mogućnosti da se kontrolna i konsultativna organizuju na inicijativu jedne trećine članova odbora (umjesto većine članova po trenutnom rješenju), bila je strah od zloupotrebe ovih mehanizama u neprimjerene svrhe od strane opozicije, blokiranja redovnog rada odbora i njihovog pretjeranog korišćenja. Iskustvo sa Odborom za bezbjednost i odbranu pokazuje da su takve sumnje bile neopravdane i da naša opozicija nije uspjela da ostvari ni minimum korišćenja kontrolne funkcije.
Saradnik na projektima
Marko Sošić
Podgorica, 17. jul 2011. godine
Bez obzira na motiv i da li je u pitanju akt pojedinca, određene interesne grupe ili centra moći, naglašavamo da je uloga policije u krivično-pravom sistemu ključna u očuvanju vladavine prava. Nalazimo se u osjetljivoj fazi razvoja u kojoj sistemske institucije više ne smiju dozvoliti ni jedan primjer nekažnjivosti krivičnih djela. Očekujemo da policija utvrdi odgovorne kao i ukupnu pozadinu podmetanja požara na dva automobila nezavisnog dnevnika „Vijesti“ i o tome, što prije je moguće, obavijesti javnost.
Sloboda izražavanja i informisanja je ključna za naš dalji društveni, ekonomski i politički napredak. Spriječavanje i otkrivanje kriminala bilo koje vrste, a posebno onda kad su na udaru nezavisni mediji i novinari, zbog njihovog društvenog značaja i važnosti, moraju biti prioritet rada tužilaštva i policije i pokazatelj institucionalnih kapaciteta i zrelosti.
mr Aleksandar Saša Zeković, član Savjeta za građansku kontrolu rada policije
Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje
mr Momčilo Radulović, generalni sekretar Evropskog pokreta u Crnoj Gori
Aida Petrović, koordinatorka Crnogorskog ženskog lobija
mr Zlatko Vujović, član savjeta Agencije za elektronske komunikacije
Ana Novaković, izvršna direktorka Centra za razvoj nevladinih organizacija
Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa
Ljiljana Raičević, upravnica Sigurne ženske kuće
Andrija Đukanović, član Savjeta Vlade Crne Gore za saradnju sa NVO
Ivana Vojvodić Vujović, predsjednica Upravnog odbora Juventasa
Boško Nenezić, izvršni direktor Centra za monitoring
Behija Ramović, predsjednica ženske RAE mreže - Prva
